ODI Legal Lens: Može li banka odbiti hitan povrat novca ako postanete žrtvom internetske prijevare (phishinga)?

U odlučujućoj presudi, Sud Europske unije postavio je važnu prekretnicu na području bankovnog prava i zaštite potrošača. Donesena presuda Suda Europske unije u predmetu C-70/25 (Tukowiecka) donosi ključno pojašnjenje pri obradi neodobrenih platnih transakcija, budući da detaljno tumači odredbe koje uređuje europska Direktiva (EU) 2015/2366 o platnim uslugama na unutarnjem tržištu (PSD2).

Pozadina slučaja: Klik na lažnu poveznicu i reakcija banke

Klijent jedne poljske banke je putem lažne internetske poveznice (phishing) unio svoje bankovne podatke, nakon čega je treća osoba s njegovog računa prebacila približno 700 EUR. Banka je odbila klijentov zahtjev za povrat sredstava, tvrdeći da je unošenjem svojih sigurnosnih elemenata klijent postupio s krajnjom nepažnjom. Službeno priopćenje Suda Europske unije detaljnije prikazuje činjenično stanje i samu odluku.

Odluka Suda Europske unije: Navodna nepažnja nije razlog za zadržavanje sredstava

Sud je presudio da krajnja nepažnja klijenta sama po sebi nije razlog zbog kojeg bi banka mogla odbiti hitan povrat novca. U pravilu, banka mora vratiti iznos odmah, a najkasnije do kraja sljedećeg radnog dana nakon što je transakciju uočila ili o njoj bila obaviještena. Iznimka vrijedi samo ako banka ima opravdanu sumnju da se radi o prijevari samog klijenta te o tim razlozima obavijesti nadležno nacionalno tijelo.

Zašto je ova presuda toliko važna?

Značaj presude leži prvenstveno u jasnom razlikovanju između hitnog povrata novca i konačne odgovornosti za gubitak. Njezine praktične implikacije mogu se sažeti u tri zaključka:

1. Navodna krajnja nepažnja ne opravdava odbijanje hitnog povrata
   Kada zaprimi zahtjev za povrat, banka se ne može jednostavno pozvati na to da je klijent klikom na lažnu poveznicu ili otkrivanjem sigurnosnih podataka postupio s krajnjom nepažnjom te na temelju toga uskratiti povrat. Eventualna odgovornost klijenta ostaje važna, ali se mora rješavati odvojeno od obveze hitnog povrata.
2. Pravilo „najprije vrati, a povrat potražuj naknadno“
   Uz ispunjenje relevantnih uvjeta, banka mora najprije vratiti novac. Nakon toga može zahtijevati povrat (regres), ako dokaže da je gubitak rezultat namjernog kršenja ili kršenja obveza korisnika uslijed krajnje nepažnje.
   Zbog toga potrošači u pravilu ne moraju najprije pokretati sudski postupak kako bi ostvarili povrat dok sami snose financijske posljedice neodobrene transakcije. Međutim, to ne znači da je potrošač trajno oslobođen odgovornosti ili svih potencijalnih troškova kasnijeg spora. Ovu razliku izričito naglašava i Sud Europske unije u svojem službenom pojašnjenju presude.
3. Važna poruka za interne postupke banaka
   Za banke ova odluka znači da postupci obrade zahtjeva moraju jasno razlikovati pravovremeni povrat od kasnijeg utvrđivanja odgovornosti klijenta. Tamo gdje postojeći postupci to ne osiguravaju, bit će ih potrebno na odgovarajući način prilagoditi.
   Odluka može dodatno ojačati važnost brzog otkrivanja prijevara, kvalitetnog prikupljanja dokaza i učinkovitog postupanja po prijavama. Ipak, ona ne propisuje konkretna tehnološka rješenja ili obvezni opseg novih ulaganja u sigurnosne sustave.

Što ova odluka donosi u praksi?

Za banke: Teret dokazivanja u pogledu krajnje nepažnje u potpunosti je na banci. Važno je razlikovati obvezu hitnog povrata od konačne odgovornosti za nastali gubitak. U pravilu, banka mora najprije vratiti novac na račun klijenta, a tek potom može od njega tražiti povrat, pod uvjetom da dokaže da je gubitak posljedica namjernog kršenja ili kršenja obveza uslijed krajnje nepažnje.

Za potrošače: Zahtjev za hitan povrat ne može biti odbijen samo na temelju prigovora da je korisnik klikom na lažnu poveznicu postupio s krajnjom nepažnjom. Ključno je, međutim, da potrošač uočenu neodobrenu transakciju prijavi banci bez odgađanja.

Primjenjuje li se ova presuda i u regiji (Slovenija i Hrvatska)?
Da. Tumačenje prava EU koje je pružio Sud Europske unije izravno je obvezujuće za sudove svih država članica, uključujući Sloveniju i Hrvatsku, kada odlučuju o istom pravnom pitanju. U Sloveniji je to područje regulirano Zakonom o platnim uslugama (ZPlaSSIED), dok je u Hrvatskoj sustavno uređeno Zakonom o platnom prometu (ZPP).

Napomena: Presuda se odnosi isključivo na neodobrene transakcije. Ako korisnik sam svjesno autorizira prijenos novca prevarantu (npr. kod tzv. investicijskih prijevara), pravna ocjena može biti drugačija.

Zaključak

Presuda Suda Europske unije donosi važno pojašnjenje: banka ne smije odbiti hitan povrat novca samo zbog navodne krajnje nepažnje klijenta. Ako su uvjeti ispunjeni, novac mora najprije vratiti, a eventualni zahtjev za povrat zbog dokazanog namjernog kršenja ili kršenja obveza uslijed krajnje nepažnje ostvarivati naknadno.
Za potrošača to znači da pitanje njegove eventualne odgovornosti u pravilu ne smije odgoditi hitan povrat. Za banku pak to znači da mora jasno razdvojiti obradu zahtjeva za povrat od dokazivanja razloga za kasniji regres.