Upravljanje s kolačićima

Na našoj web stranici koristimo kolačiće.

Neki od njih su potrebni za funkcioniranje stranice, ali sami odlučite o drugima. Pokaži više

Europski sud pravde postavio je smjernice u vezi s blokiranjem izravnih stranih ulaganja

Europski sud pravde postavio je smjernice u vezi s blokiranjem izravnih stranih ulaganja

Pozadina

Dana 13. srpnja 2023., Sud pravde Europskih zajednica ("ECJ") donio je presudu (predmet C-106/22 - Xella)[1] pojašnjavajući uvjete pod kojima države članice EU-a mogu pregledati i blokirati izravna strana ulaganja ("FDI").

Spomenuta odluka je odgovor na zahtjev Visokog suda u Budimpešti za preliminarnu odluku o usklađenosti mađarskog zakona, koji ministru inovacija i tehnologije omogućuje da spriječi strane ulagače, uključujući tvrtke sa sjedištem u EU-u koje su "većinski kontrolirane" od strane ulagača iz trećih zemalja, da kupuju "strateške" mađarske tvrtke s Uredbom (EU) 2019/452 ("Uredba o kontroli izravnih stranih ulaganja") i općenito sa zakonom EU-a.

U ovom slučaju, mađarska tvrtka Xella Magyarország, koja je u konačnici u vlasništvu irskog državljanina, a također je dio grupe kompanija sa sjedištem na Bermudima, predvidjela je kupnju 100% dionica mađarske tvrtke Janes és Társa, koja se bavi iskopavanjem sirovina poput šljunka, pijeska i gline. Transakciju je blokiralo mađarsko ministarstvo zbog zabrinutosti oko pouzdanosti opskrbe građevinskog sektora sirovinama i utjecaja na nacionalni interes.[2]

Odluka Europskog suda

ECJ je presudio da je Uredba o provjeri izravnih stranih ulaganja "ograničena na ulaganja u Europsku uniju od strane tvrtki osnovanih ili na neki drugi način organiziranih prema zakonu treće zemlje" [3], te se stoga ne primjenjuje na ulaganja kompanija sa sjedištem u EU-u, čak i ako je (izravno ili neizravno) pod kontrolom dioničara izvan EU-a. Stoga mađarski propis o mehanizmu pregleda izravnih stranih ulaganja, koji također uključuje ulaganja "poduzeća registriranih u Mađarskoj ili u drugoj državi članici nad kojima tvrtka registrirana u trećoj zemlji ima 'većinski nadzor'", [4] ne spada u područje primjene Uredbe o pregledu izravnih stranih ulaganja.

Prema Europskom sudu pravde, "slobodu poslovnog nastana zajamčenu u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije ("TFEU") uživaju, između ostalog, društva ili poduzeća osnovana prema građanskom ili trgovačkom pravu, pod uvjetom da su osnovana u skladu sa zakonom države članice i da imaju sjedište, sjedište ili glavnu poslovnu jedinicu u EU-u, tj. društva ili poduzeća koja imaju državljanstvo države članice".[5] Stoga sloboda poslovnog nastana štiti tvrtku sa sjedištem u EU-u koja želi steći drugu tvrtku sa sjedištem u EU-u, čak i ako takav stjecatelj sa sjedištem u EU-u ima dioničare izvan EU-a. Činjenica da subjekt iz EU-a ima dioničare izvan EU-a nije dovoljna da bi se takav subjekt iz EU-a smatrao ulagačem izvan EU-a, stoga je takav subjekt zaštićen slobodom poslovnog nastana[6].

ECJ je dalje pojasnio da svako ograničenje slobode poslovnog nastana mora biti opravdano legitimnim razlozima javnog reda, javne sigurnosti ili javnog zdravlja[7] te mora biti primjereno i potrebno za zaštitu takvih interesa. Prema sudskoj praksi Suda Europskih zajednica, čisto ekonomski razlozi, kao što je posebice promicanje nacionalnog gospodarstva ili njegovo pravilno funkcioniranje, ne mogu poslužiti kao opravdanje za prepreku jednoj od temeljnih sloboda [8], međutim, Sud Europskih zajednica priznao je da "razlozi ekonomske prirode kada se teži cilju od javnog interesa ili pružanju usluge od općeg interesa mogu predstavljati prevladavajući razlog u javnom interesu koji može opravdati prepreku". vezan uz jednu od temeljnih sloboda”. [9]

Sud EK-a potvrdio je da države članice i dalje slobodno određuju zahtjeve javnog reda i javne sigurnosti, ali se ti zahtjevi moraju strogo tumačiti, a njihova primjena u članicama EU-a pod kontrolom je institucija EU-a. Što se tiče predmetnog slučaja, Europski sud pravde ustvrdio je da cilj osiguranja opskrbe građevinskim materijalom ne predstavlja "temeljni društveni interes".

Režim i izgledi za provjeru izravnih stranih ulaganja u Sloveniji

Mehanizmi praćenja i kontrole izravnih stranih ulaganja prvotno je regulirala Republika Slovenija („Slovenija“) donošenjem Zakona o utvrđivanju interventnih mjera za ublažavanje i otklanjanje posljedica epidemije COVID-19 („Zakon o COVID-19“), [10] koji je stupio na snagu 31. svibnja 2020. i regulirao mehanizam screeninga izravnih stranih ulaganja do 30. lipnja 2023. godine. Od 1. srpnja 2023. slovenski mehanizam za provjeru izravnih stranih ulaganja reguliran je novim Zakonom o poticanju ulaganja ("trenutni Zakon o izravnim stranim ulaganjima").[11]

Prema važećem Zakonu o izravnim stranim ulaganjima, obvezi prijave izravnih stranih ulaganja podliježu ona koja ispunjavaju sljedeće kriterije, i to:

Izvodi ga strani investitor;

Odnosi se na određene čimbenike rizika, kao što su: provedba kritičnih gospodarskih aktivnosti i kritične infrastrukture, opskrba kritičnim resursima, pristup osjetljivim informacijama, sloboda i pluralizam medija te projekti ili programi u interesu EU, kako je definirano u Prilogu.

Eva Hafnar, Associate
__________________________________________________________________________________________________________________________________________

[1] Case C‑106/22, Xella Magyarország Építőanyagipari Kft. v Innovációs és Technológiai Miniszter EU:C:2023:568.
[2] Ibid, para. 24.
[3] Ibid, para. 32.
[4] Ibid, para. 33.
[5] Ibid, para. 44.
[6] Jones Day, ECJ Clarifies Conditions Under Which Member States Can Block Foreign Direct Investments, July 2023.
[7] Case C‑106/22, Xella Magyarország Építőanyagipari Kft. v Innovációs és Technológiai Miniszter EU:C:2023:568, para. 63.
[8] Ibid, para. 64.
[9] Ibid, para. 65.
[10] Zakon o interventnih ukrepih za omilitev in odpravo posledic epidemije COVID-19, Official Gazette of the Republic of Slovenia (OG) 88/20 et. seq.
[11] Zakon o spodbujanju investicij, Official Gazette of the Republic of Slovenia no. 13/18, 204/21, 29/22 and 65/23.