Na našoj web stranici koristimo kolačiće.
Neki od njih su potrebni za funkcioniranje stranice, ali sami odlučite o drugima. Pokaži više
Zadovoljstvo nam je objaviti da je stručni saradnik ODI-a Jasmin Dizdarević nedavno napisao članak objavljen u uglednoj pravnoj publikaciji Pravna praksa.
Na temelju analize javno dostupnih slučajeva, članak pod naslovom GDPR i visina nematerijalnih odštetnih zahtjeva ima za cilj prikazati trendove i razvoj sudske prakse s posebnim naglaskom na nematerijalne odštetne zahtjeve.
Autorova analiza otkriva nedostatak sudske prakse u Sloveniji kada su u pitanju odštetni zahtjevi zbog kršenja GDPR-a. Ipak, primjeri iz drugih zemalja EU dali su neke smjernice koje autorica daje u članku.
U rujnu 2023. nizozemski sud (Rb. Den Haag) bavio se kršenjem zaštite osobnih podataka od strane javne ustanove gdje su netočno adresirane omotnice dovele do spora za naknadu štete. Prvotno je ponudio 250 eura, ali je menadžerov prijedlog osporio pogođeni pojedinac, koji je tražio 3000 eura. Na kraju je sud procijenio 500 eura kao pravičnu naknadu. U kolovozu 2023. njemački sud (AG Düsseldorf) presudio je u slučaju kršenja GDPR-a i dodijelio 500 EUR nematerijalne štete unatoč zahtjevu od 1000 EUR, naglašavajući neovisnost naknade od ekonomske snage voditelja obrade i kaznenih mjera. U Poljskoj, slučaj koji je saslušan pred sudom (Sąd Okręgowy Warszawa-Praga w Warszawie) 2022. rezultirao je odštetom od 212 EUR zbog povrede podataka. U Irskoj je Okružni sud u srpnju 2023. odobrio 2000 eura odštete zaposleniku za štetu nastalu neovlaštenom obradom videonadzora i dao smjernice o procjeni nematerijalne štete. Nasuprot tome, njemački sud (LG Heidelberg) bivšem je zaposleniku dodijelio 25 eura zbog neželjenog oglašavanja, a ArbG Oldenburg 10.000 eura zbog kršenja GDPR-a.
Jasmin Dizdarević u članku sažima neke od ključnih zaključaka irskog suda, a to su:
„Samo kršenje GDPR-a nije dovoljno za dodjelu naknade štete; Iako ne postoji de minimis pravilo u zahtjevima za zaštitu osobnih podataka, naknada nematerijalne štete ne proteže se na spekulativnu nelagodu; Zahtjevi za naknadu nematerijalne štete moraju biti potkrijepljeni dokazima, npr. nelagoda ili tjeskoba zahtijevaju dokaz u obliku izvješća psihologa ili drugog medicinskog dokaza; Čak i ako je nematerijalna šteta dokazana i nije zanemariva, naknada će u mnogim slučajevima vjerojatno biti skromna; irski sud poziva se i na sektorske smjernice, gdje se lakša psihijatrijska šteta isplaćuje u iznosu od 500 do 15.000 eura, pri čemu sud upozorava da odšteta može biti i niža od 500 eura” (Jasmin Dizdarević, Pravna praksa, br. 8, 2024.).
Analiza sudskih slučajeva diljem EU-a otkriva prevladavajući trend prema kojem naknade za nematerijalne zahtjeve obično ne prelaze 2000 eura. Odštetni zahtjevi razlikuju se od kazni prema GDPR-u, koje mogu biti znatne i služe u kaznene i odvraćajuće svrhe.
Članak Jasmina Dizdarevića zaključuje mišlju da su postojeći sudski presedani važni za daljnji razvoj deliktne prakse u području GDPR-a i mogu poslužiti kao smjernica za slične slučajeve u Sloveniji, ali je također važno uzeti u obzir specifične okolnosti svakog slučaja. Kako je autor naglasio, veća odgovornost voditelja osobnih podataka svakako se očekuje kada je rizik veći.